Od 28.05. do 31.05.2026. godine, Klub “Putevi Milosti”, produžetak udruge Putevi Milosti, članovima udruge Vjera i svjetlo te sudionicima škole Ivan Štark iz Osijeka, proveo je četiri dana u Međugorju u znaku duhovnosti, prijateljstva i zajedništva. Većina sudionika dolazila je iz Osijeka i okolnih mjesta, ali ono što je bilo zajedničko svima nije bila adresa – nego otvoreno srce i spremnost na susret.
Put koji spaja ljude
Hodočašće u Međugorje nije bilo samo putovanje, nego iskustvo koje se živjelo u svakom koraku. Za osobe s invaliditetom, ovo putovanje imalo je dodatnu vrijednost – pokazalo je koliko je važno stvarati prostor u kojem svi mogu sudjelovati, bez prepreka i bez osjećaja isključenosti.
Ciljevi su bili jasni: duhovna obnova, druženje i inkluzija. I svi su se ispreplitali kroz svaki dan boravka.
Brda koja govore tišinom
Jedan od najsnažnijih trenutaka bio je uspon (ili boravak) na svetom mjestu molitve i susreta.
Križevac nas je dočekao kao mjesto tišine i molitve, gdje svaki korak nosi svoju težinu, ali i smisao.
- Na Podbrdo, poznatom i kao Brdo ukazanja, mnogi su pronašli trenutke mira, osobne molitve i unutarnje snage. Nije važno tko je hodao, a tko je ostao – važno je da je svatko bio uključen na svoj način.
- Posebno dirljiv bio je posjet Plavom Križu, mjestu koje mnogi doživljavaju kao prostor sabranosti i osobnog susreta sa sobom i vjerom.
Susret koji ostaje
Posjet Majčinom selo ostavio je snažan dojam na sve sudionike. To nije bilo razgledavanje, nego susret s pričom brige, zajedništva i nade.
U svakom razgovoru, osmijehu i tišini osjećala se jedna poruka – da je čovjek uvijek važan i vrijedan, bez obzira na ograničenja koja nosi.
Inkluzija koja nije samo riječ
Ovo hodočašće pokazalo je da inkluzija nije projekt ni ideja na papiru. Ona se događa kada se osoba u kolicima, mladi sudionici iz škole, članovi udruge i volonteri nađu zajedno – bez razlike.
Kada se prepreke ne gledaju kao problem, nego kao izazov koji se rješava zajedno; nastaje prostor u kojem svi mogu biti dio puta.
Na kraju puta – početak nečeg novog
Četiri dana u Međugorju nisu bila samo hodočašće. Bila su podsjetnik da zajedništvo mijenja pogled na svijet.
A možda je i najvažnija poruka upravo ta:
da svatko ima svoje mjesto na putu – i da nijedan put nije potpun ako netko ostane iza.
Zajedno gradimo put vjere, ljubavi i solidarnosti 🤍